.subota,14. juli 2007.

Geopoetika uvek ima divna izdanja da i na plazi ne ostanete bez nekih mudrosti, Istorija srece, prepoznacete na koricama mog patuljka, ima sopstveni zivot, radi kao fotomodel, ovaj put pozira Jovanu Cekicu, fotogenican je i zna da vraca osmeh na lice. Donosi radost.Elizabet Abot Istorija ljubavnica, takodjer odlicna knjiga za plazu, kao i Istorija sveta u 6 pica. Kratka istorija napretka ili Kratka istorija sveta za mlade. Ipod sa sopstvenom muzickom selekcijom i knjige, da se i sa mora vratimo pametniji a ne samo preplanuli.
The only constant in life is CHANGE.
Sve je na ovom svetu promenjivo, pa i ovaj zurnal. Mislim da je vreme za promene. Hvala svima koji su godinama pratili wannabe journal kao dobro jutro za svaki veseli dan, kao inspiraciju, kao izvor informacija i kao ohrabrenje i constant reminder da je sve moguce ako pozelis Vreme je da se skoncentrisem na knjigu i na istrazivanja, ako je to ikako moguce i na neke druge stvari.
Ionako radim toliko paralelnih stvari i moguce je gledati, chitati i komunicirati sa mnom i na drugim mestima. Blizi mi se 34 rodjendan. Sad je vec vreme za spisak sta sve nisam uradila do 35 a trebalo bi pod obavezno. Sad znate i sami - Be all you can be.
Emotions - You've Got the Best of My Love
Michael Buble - I've Got You Under My Skin
Michael Buble - You and I
moj mail je i dalje moi@zanapoliakov.com
..................................................
petak,13. juli 2007.
Kano -This is the Girl feat. Craig David ( acoustic)
ovog sto repuje zanemarite, ali kad bi mi neko pevao ovim glasom This is the Girl I want... istopila bih se verovatno. Ovo inache salju zvanicno kao najavu za novi singl...takozvani buzz advertising...kao i svaka postena tinejdzerka, ja sam na mailing listama svih svojih omiljenih singer/songwritera... fantasticno ludilo, svako malo ti mejlove salje Craig David.
.............................................
sreda,11. juli 2007.

Ne mogu da se zabavljam sa nekim ko intravenozno pije Coca-colu. Nisam iskljuciva, tolerisem ponekad, osvezavajuca je leti, kad ti padne secer nije losa, posle kineske hrane radi lakseg dajdzestiranja...ajde. Ali da neko danas u ovom vremenu, kad valjda imamo toliko nacina da se informisemo, stalno uz sebe ima litar Coca-cole a u kuci mora da bude, u frizideru cak, ona ogromna boca.Ja to ne razumem. I necu uopste da se trudim da razumem.
Svako je odgovoran za sebe, ja kazem sta mislim o tome, ponudim pomoc i resenje, ko hoce - hoce, ko nece, zao mi je. Ali ja ne mogu da gledam kako neko sistematski radi na unistavanju sopstvenog zdravlja, ... nikad nisam razumela taj mazohisticki odnos prema samom sebi.
Verovatno retko ko je razumeo kako neko moze tako dobro da se slaze sam sa sobom.Da mu drustvo nije preterano neophodno. Umem da se zabavljam sama sa sobom, da sebi ugadjam, da mi bude dobro, lepo, ukusno, carobno...da sebe negujem, da sebi kuham, da sebe smirujem tako sto idem na jogu, da sebi pomazem tako sto idem na akupunkturu, da radim na sopstvenim emocijama sa homeopatkinjom... da nadjem poslove na koje se lozim ... kad mi se neko svidja da mu to i pokazem. Sta sad ima sebe da maltretiram i da smisljam raznorazne igre macke i misa. Ne da mi se - sto bi rekao jedan moj divni mladi hrvatski prijatelj. Lepsi torzo u zivotu nisam videla.
Nekako u poslednje vreme sve srecem neke divne osobe sa kojima od istog trenutka znam da smo prijatelji. Samo tako. Ne znam gde su se oni, a ne znam ni gde sam se ja krila sve ovo vreme, pa se nismo sretali, ni druzili, ali je evidentno interesovanje za slicne teme, strast prema nekim idejama, zivot i posao koji se mesaju, kao i privatno i javno... carobno. Mladi, zabavni i nadasve zgodni prijatelj Marko ( ovo je on insistirao da ga tako nazovem ) tvrdi kako je meni sve carobno. Onda se smejemo, ali to i jeste tako. Ne znam zasto ne bi bilo carobno. Who has the legal rights for magic?
Nova urednica magazina Huper je jedna od tih divnih osoba. Politika mi inache postaje sve drza novina, nekako od svih onih sarenisa, senzacionalizma i lose stampe na kioscima, dizajn Politike sve vise mi prija. Kupim ponedeljkom, jos dobijem i New York Times, malo citam o temama koje mene zanimaju... kako je tamo negde eco i green, organic i sva ta briga za ocuvanje toliko hip, but is it helpful? Onda se malo brinem o svetu u kome zivimo iz perspektive stanovnika planete a ne iz uzanog sebicnog ugla stanara zgrade koja se ne zakljucava i grada gde svaki mracniji cosak smrdi na urin, a vlasnici pasa vole svoje pse toliko da ih drze zakljucane u stanovima i izvode ih na asfalt. To je da se malo olaksaju i da izadju napolje. Ne dao bog da nesto pokupe za sobom. Pas jeste covekov najbolji prijatelj, ali covek to psu nije uvek. Ljubav je dvosmerna komunikacija i razumevanje, ovako je je samo odani rob.

U tom zveranju sta ima novo na kioscima, sretnem i novi Huper, taman za nas sto vole pop kulturu ima svasta. Malo da procitam nesto o nekome u novinama a ne samo da gledam slike. Kad smo vec kod slika, slucajno su se spojile kockice, pa sam bila kreativna direktorka za Story kampanju. Magazin Story, Upoznajte poznate. Pop ima itekakve veze sa celebrity kulturom, opsesijom javnosti privatnim zivotima poznatih. I ko je zapravo celebrity, Sta cini ikonu ikonom? Nesto sto je uradio, uspeh, karijera, novac ili to sto se seta po svim zurkama po gradu. Vec je bilo pokusaja da se na ovu temu pravi duhovita kampanja. Blic puls je to radio. Nije bilo lose. When everyone's zig, you zag. Ja sam otisla na drugu stranu. Story nije zuta stampa, vrlo je dostojanstven i ne prelazi granicu dobrog ukusa. Prikazuje ljudsku stranu zivota poznatih.
Svi trazimo srecu na svoj nacin. I poznati su ljudi. Bas kao i vi.
To mi je bila ideja. Na kraju smo izbacili kljucni momenat Svi trazimo srecu na svoj nacin. Ostalo je I poznati su ljudi. Bas kao i Vi. Realni naslovni iz Story-ja se mesaju sa likovima u spotu koji prozivljavaju neke vrlo emotivne trenutke i saznanja u svom zivotu. Tesko je priznati samoj sebi i drugima da i pored uspeha na sceni, zapravo se osecas usamljeno. Kolika hriscanka mozes da budes da oprostis muzu prevaru, jer se delimicno i ti osecas krivom zbog toga. Zbog posla cesto zapostavljamo najdraza bica na svetu. Ili ono osecanje kad upoznas nekog i dva meseca se ne odvajate jedno od drugog.... strast, leptirici, opijenost telesna i mentalna. U spotu se pojavljuje jos i samohrani otac koji se na travi igra sa svojim preslatkim sinom, i za njih u tim trenucima ne postoji nista drugo. Divno je snimljeno sve, filmska kamera. sve smo morali da radimo brzo, tako da pesma koju sam htela da pazarimo nije bilo moguce izvesti. Htela sam Bittersweet Symphony, The Verve. Ovako je komponovana ali nije lose ispalo i sasvim se uklopilo. I tako milion kompromisa, ali na kraju mozda i nije tako lose.
U Londonu, u bivsem Millenium Dome-u, sada O2, 21 nights in London with Prince, The Earth Tour . Prince ima koncerte tokom leta, tokom avgusta, znam da evo sad pocinje Exit i sve je to super, krasno i ima svasta i Lauren Hill i Snoop Dogg ali da me neko pita na ciji koncert bih volela da idem - prvo bih rekla Prince. I htedoh juce da pazarim avionske karte i karte za koncert i sva sam bila ustreptala zbog planiranog iznenadjenja. Znam kome bi se isto to svidelo. Trchim pred rudu. Mrzim kad moram da koristim kocnice u odnosima sa ljudima ... a sve moze da bude carobno. Da li sam ja jedina koja to vidi? Ne trchim pred rudu nego vidim unapred...
Prince - Fury
......................................
nedelja, 10. jun 2007.

Ma ne mogu vise da stignem da pisem. Zapisujem, ali toliko pisem neke druge stvari, crtam, spajam, smisljam, dizajniram i popunjavam formulare, da kad treba nesto da prenesem na sajt svoj, ne da mi se. Radije odem na jogu. Sorry...
Mislim da je vreme da se sajt promeni, zapravo registrovala sam konacno svoju agenciju, jest funky business live se desava... a posto se meni stvari preokrecu u zivotu upravo negde u ovo vreme, dok svi smisljaju gde ce na odmor ... svako leto, pocevsi vec od maja je prepuno dogadjaja. u oktobru, novembru negde posustanem od umora, ali to je mozda i vreme kad treba da se preselim na neku drugu lokaciju gde je opet suncano i letnje vreme.
Sad cu biti malo prakticna, otvaranje agencije, radnje ili onoga sto spada u male preduzetnike je jednostavan proces, pogotovu ako se nadje neko da vam to jednostavno i objasni. Agencija za privredne registre je administrativna sluzba koja je vec u Evropi. Ona osoba ili tim koji je to organizovao i postavio - treba im dati da sve nase sluzbe tako organizuju. Nema shaltera, nema namrgodjenih teta sa brkovima, nema bezlicnih sluzbenika, sve zuji i radi kao koshnica. Kad odlucite da postanete mali preduzetnik, potrebno je samo da popunite formular, platite taksu od 540 dinara i fotokopirate licnu kartu. Resenje vam izdaju cas posla, proverite na internetu, pokupite to, pa onda u Poresku sluzbu zajedno sa pecatom koji napravite usput. I u opstini Stari Grad su se organizovali relativno jednostavno, da mi je neko pricao da cu da idem u Poresku Upravu pre neku godinu, boze sacuvaj...elem, u Poreskoj dobijate taj cuveni PIB. Poreski identifikacioni broj. Onda izaberete neku banku, koja ce biti vasa banka, ako icega ima u ovoj zemlji danas, to su banke. Pre banke, samo deponujete potpis u opstini i neka sitna taksa, naravno. Ala sam ovladala ovim izrazima... fotokopirate sva resenja koja ste dobili, tj sve papire i pravo kod bankarskog sluzbenika. Spletom nekih okolnosti, moj izbor je disko banka Banka Intesa, mada mi se sad cini da cu se mozda u nekom trenutku prebaciti u Unicredit, jer kod njih jedino mogu da radim elektronsko poslovanje na Mac platformi. i u Safariju. Dok ne proverim sve, ne znam.
Racun i PIB opet fotokopirate i uz formular sve predate tamo gde ste bili - Agenciji za privredne registre. taksa 300 dinara. Posto me mrzelo da smisljam sta mi je pretezna delatnost, registrovala sam se kao agencija za konsalting, lepo pise kao opis konsalting i menadzment poslovi - sta sam ja drugo nego urednica Zivota, sad imam i papir da mogu svima da solim pamet i uredjujem i organizujem zivote i da to naplatim. Posto u imenu firme kod malih preduzetnika mora da stoji ime vlasnika, jer se to licno i otvara i oznaka PR - preduzetnik, ja naravno moram uvek da se sprdam sama sa sobom, pa mi se firma zove agencija za konsalting Zana Poliakov PR... smashing:))
Pa, u skladu sa tih, moram i neka pravila da uvedem, statut, odluke pri osnivanju, postavim ciljeve i kako vec to ide. Prvo pravilo je, pohlepa pokrece neke druge osobe, ali ne i mene. Dok je zabavno radim, kad prestane da bude, ukidam se. Radim samo ono u sta verujem, u suprotnom sam licemer. Radno vreme ne postoji, ali dva puta nedeljno, pre podne od pola 11 do pola 13 ide se na jogu. To je radna obaveza. Posao nije zamena za seks. Ako ga nema, firma ide pod stechaj. Emotional i personal ide sa mnom u paketu. Sensuality. Business jeste pleasure. Pleasure is business, so let's get personal. Novac nije motiv, to je sredstvo koje ti obezbedjuje da lepse i kvalitetnije zivis. Ako rmbas po vasceli dan, u tome ne uzivas a shatro opasno zaradjujes, cemu onda sve to? Gde je tu zivot? Uspeh se ne meri novcem, niti kolicinom statusnih simbola. Novac je posledica onoga sto dobro radis, while you are having fun. everyday is a holiday. life is a noisy festival. celebration.
Apple je, obviously, moja velika ljubav, to nije klijent, to je ljubav. Do svega ovoga sam stigla zahvaljujuci raznim poznanicima koji su mi usput postali prijatelji i kojima je potrebna moja pomoc. Citavoj alternativnoj sceni je potrebna promocija i mozda neko novo pakovanje, ali ne na nacin kako to marketinshka mashinerija radi. Makrobiotiku je tesko promovisati ako nisi iz te price ... prosle nedelje sam bila u Zagrebu, opet nabavljala neke stvari iz Bio&Bio radnje, svratila u restoran na fenomenalnu klopu i spektakularan cokoladni kolac bez secera i bez mlecnih proizvoda. Dakle, sve je moguce. A postoji mogucnost da se otvori i jos jedan makrobioticki restoran u centru grada, u Beogradu. Onaj u Zagrebu je pun, odlicno radi i sretnem i Dejana Krsica tamo, ako se neko seca Arkzin magazina i tog neverovatnog pristupa dizajnu.
Moj mladi prijatelj Marko se toga ne seca, posto je osamdeseto godiste, pa sam morala da mu pokazem neke primerke magazina koje i dalje cuvam kao relikviju. Ima cak i neki moj tekst u njima. Markov komentar je, nije ni cudo sto si tako nenormalna, ako si ovo citala pre...sad vise i ne znam koliko godina, ali recimo 97 ili 98 godina je bila kada su se oni i ugasili. U moru raznoraznih magazina danas, to je i dalje nesto sto bih i citala i skupljala. Mozda na internetu ima svega i svacega, ali mi i dalje volimo knjige i casopise. Jedan od buducih projekata je i Ja.buka casopis. Repozicioniranje, redesign... judge, resist, revise. Nama i dalje fali nesto sto misli kroz tehnologiju. Ko zna, mozda se tu spoje jos neke kockice... kako to obicno biva.
Otvaram ja tako agenciju, a onda me pozovu na konferenciju Business powered by Women, tako da sam vikend provela u Novom Sadu, kao uspesna poslovna zena :))
Sto bi rekla Cornelia Topf na predavanju o razlicitom pristupu poslu muskaraca i zena, zene su samokriticne i stroge prema sebi i vrlo cesto im fali samopouzdanja ili su jednostavno skromne - Nisam ni znala da sam uspesna, dok me nisu pozvali na ovu konferenciju. S druge strane ne bih ni volela da se pretvorim u nekog ko non stop prica o svojim uspesima i ko se non stop hvalise. Nepodnosljivo. Neka to ipak ostane, rezervisana muska karakteristika. Njima je, zbog opsednutosti velicinom, stalno potrebno da se iznova dokazuju. Ja sam zadovoljna kad nekome pomognem, a taj neko ume to da ceni. Ako ume, ume, ako ne, to je onda njegov problem.
James Morisson - You Give Me Something
.................................
nedelja, 27. maj 2007.

Zapusilo mi se nesto na ili u klima uredjaju, pa pocela voda da mi curi i shishti sve po Mac-u, ... isuse, kad me srchka nije strefila. DeeLite se neplanirano istushirao.
Sutra mi je deadline za novi Elle tekst, opet necu spavati kako treba, tri teksta paralelno pisem, uz tri random playliste sledecih muzicara: Jill Scott, Erykah Badu i Vikter Duplaix. Jill Scott kaze Is It the Way You Love Me Baby, Erykah Love of My Life i Next Lifetime ili kad se umesa sa D'Angelom...a onda Vikter Duplaix Stimulation (avec Miss Saigon) ili citav album Bold and Beautiful, potpuno moisturizing... sta god i kad god se tu nadje i Jazzanova... kad tu dodam i Bebel Gilberto koju ocekujemo 9. juna sa Um Segundo ili Desafinada sa George Michaelom...svako bi se rastopio, a i leto je... moram da udjem in the right mood, cak i za pisanje. I to je svojevrsni foreplay. Da li da pisem Hot Summer Hot HTML survival kit, kako preziveti leto u gradu i sva ona pitanja a s kim ces na more? ili o novom tipu muskaraca koji sam otkrila u medjuvremenu tokom istrazivackog procesa...ili da opet grebem po sopstvenoj istoriji. A istorija je prosla nedelja, vec...
Odlican provod je bio na 25 maju, citavog vikenda, festival zdravog zivota.
Terasa je konacno dobila i ozbiljno cvece, lavanda mi je procvetala... umesto pisanja, mogla bih malo da se bavim nekim seksualnim aktivnostima, ja sam zena u godinama, moram da vodim racuna o hormonskom balansu. Oprosticete mi ako se ne pojavi novi tekst. Namuchim se da sastavim sve leptirice u jednu smislenu celinu, a onda to mora da se krati, i tako agonija...izvinjavam se zbog poslednjeg teksta, on zapravo ima smisla samo kad se procita ceo. Nikad necu nauciti da pisem kratku formu, a mozda i ne treba da ucim. Evo ga u celini i celosti, bez korekture.
Jedan KLIK menja sve...
Zvala me dobra prijateljica, protestuje, kaze, zeli natrag one romantične tekstove koji daju veru i pronalaze poljuljanu nadu da ipak nećemo biti same, u svim mogucim, ma koliko teškim situacijama. Zana Dalaj Lama Poliakov da se vrati odmah. Prešla si u ove materijalističke vode. Nisi to ti.
read more pdf file...
Vikter Duplaix - Nothing Like Your Touch
..............................................
petak, 18. maj 2007.

Izlozba Supermarket u Maxi supermarketu u Visnjicevoj ulici. Veceras dodela nagrada bas u tom prostoru, mislim oko 19h. Po misljenju zirija najbolji rad ima Viktor Sekularac , po misljenju publike - Zana Poliakov. Sta da vam kazem, znam sta je shopping poetry...
Viktor je inache nase genijalno dete, misfit pravi, beskrajno talentovani fotograf, trenutno na privremenom boravku u New York-u. Muvao se po raznim agencijama, ali tu je negde ta tanana linija izmedju dizajnera i umetnika. Umetnik resava sopstvene probleme, dizajner tudje. a shopping and fucking resava sve probleme :))
...............................................
nedelja, 13. maj 2007.

Prosla nedelja je verovatno premasila neki rekord u dogadjajima koji se se smenjivali razlicitim intenzitetom. Belgrade Design Week je odlicno mesto za brain software, da se odmaknes od svakodnevnog posla i sto bi rekao Coba, da znas da sam se ova tri dana tako odmorio...i nekako kad cujes sve te price, inspirativne ljude, inspirativne projekte, oplemeni te...deo te njihove strasti predje na tebe...moja dva omiljena predavanja su drzala dva gospodina, jedan je cesto govorio fuck i fucking, ali da to uopste nije zvucalo kao psovka nego kao izraz bunta i ponosa u isto vreme. Naime, kada su ga otpustili iz Icona iako ga je on i pokrenuo, napravio je svoj design blog, Dezeen... iz svoje kuce, sa 20 ulozenih funti mesecno, koliko kosta hosting i pretplata na internet, nakon nekog vremena, njegov Dezeen je pretekao i Icon i Wallpaper po posecenosti. S pravom je mogao da kaze onima sto su ga oterali fuck you. Covek svasta uradi iz besa i iz inata i uz pomoc malo tehnologije. Danas, istina, sve mozete da simulirate iz svoje sopstvene sobe. A kao sto rekoh nesto sto je izgledalo kao lose, jer jebeno je lose kad te otpuste, pretvorilo se u zapravo idealnu situaciju i novi poslovni izazov za njega samog. Trebalo mi je dosta dugo da ovo ukapiram i da ne treba da ocajavam zbog bilo cega sto mi se dogadjalo unazad trideset godina. Samo jos da prebolim ovaj raskid, znam da je za mene itekako dobro, but sometimes it's hurts like hell. Sinoc mi je drugarica na zabavi rekla kako ju je ostavio decko, resio je da presece. U trenutku me je preseklo u stomaku, zaboleli su me svi organi, cini mi se. Imam tu cudnu sposobnost empatije, zove se intuitivni empaticar, ako je neko nesretan ili ga nesto fizicki boli, osecam isto. Grupe me iznuruju toliko da mi je posle potrebno dosta vremena da provedem sama sa sobom ne bi li se povratila. Zato izgleda da imam nepresusni izvor pozitivne energije, iako sam ja znam koliko se umaram kad izadjem na ulicu ili medju ljude.
Neki ljudi su jednostavno takvi, ima sve lepo objasnjeno u knjigama. Srecom, kad postanes svestan onoga sto se izbacuje iz ravnoteze, malo znanja, malo citanja i malo meditacije pomaze.
i Ora Ito je isto krenuo uz svoje sobe, ali on je jako nizak muskarac, on ima druge porive zasto je ambiciozan i zasto je krenuo da osvaja svet tako rano. Do ramena mi je ali je beskrajno simpatican. Njegova prezentacija predstavlja svojevrsni timeline i licno iskustvo, kako je sam sebi krchio put. On se inache savrseno uklapa i u pricu o kopiji.kopije. Kopija koja je postala original i na koji nacin. Sve je promenjivo, pa cak i ovaj odnos kopije i originala. Iako ce danas svi insistirati toliko da budete originalni, za uspeh to nije toliko presudno pametna selekcija, eksperiment i sposobnost da se igrate sa sopstvenim i sa tudjim delima, ... radi nekog cilja koji nije iskljucivo novcana transakcija. Drugaciji kontekst u kombinaciji da idejom, dobijaju potpuno novi smisao. Prvo je, dakle, bio pirat i radio lazne brendirane proizvode, skice su bile samo na njegovom sajtu. Izmedju ostalih i Louis Vuitton torbicu za koju su kinezi mislili da je prava pa su poceli da prave kopije. A onda su ga oni Pravi stvarno i pozvali da radi za njih. Po njegovim uslovima. Ali to nije to drugo omiljeno predavanje. Zapravo, najfascinantniji je bio Mirko Ilic.
Slusas tako svakojake price, sve je na svoj nacin interesantno, otvori ti neku chakru, malo se upletu mozdane vijuge, malo sedis po hodnicima cudesne zgrade SIV-a, samo to je dovoljan doprinos BDW, usli smo u zgradu federacije, kafa 10 dinara, pivo toplo 20 din, pivo ladno 30 din.Legitimisu te svaki put kad ulazis u zgradu i moras da prodjes check-in kontrolu. Imam utisak da je tolika kolicina drugacijih ljudi stvarno tamo napravila svojevrsni space clearing.
Ostala mi je jedna recenica u glavi, mislim da sam je pokupila u novom Yellow Cab-u. Umetnik resava sopstvene probleme, dizajner tudje. Eto gde pokusavamo da balansiramo.

U medjuvremenu smo imali i prezentaciju Adobe CS3, u Bitefu, sto je na kraju ispalo bas slatko. Korisno i dobro. Apple je bio hardverska i tehnicka podrska. Ne secam se vise da li sam eventualno pisala ali imam novi posao i titulu Apple Brand Ambassador...kad me sretnete ili mi pisete mejlove da mi se ubuduce obracate sa vasa ekselencijo :)
Umesto uobicajena dva kompjutera, kuca mi se pretvorila u Apple showroom. Iako sam mislila da mali beli Mac Book nije za mene, nego ako vec menjam iBook da treba da ga zamenim za Mac Book Pro, silver, titanijum, kao pravi creative professional, nakon jedne noci provedene u mom krevetu, bojim se, tesko cemo se rastati...Rastanak ce biti jednako bolan. A once you go Mac, you never go back. To su mi govorili prijatelji dok sam zivela u Atlanti i odnosilo se na nesto drugo. Procenat crnackog stanovnistva tamo je 70%. Otud i moja sklonost ka crnoj muzici. Rok kultura nikada nije bila tako seksipilna, mada joj ne umanjujem znacaj u nekom drugom segmentu koji mozda nije primal sensuality, extended foreplay i life celebration. Over and over again.
Posao mi je PR, Communication, Love&Support. Umesto da smisljam razne stvari za proizvode koje manje ili vise volim, ne volim, ne konzumiram ili u ciju vrednost sumnjam, izabrala sam da radim nesto u sta verujem i iza cije vrednosti mogu da stojim u svakom trenutku. Moje simpatije i podrsku ima i Linux i open source free software koncept ali Apple jednostavno volim. Prelepi su, hipersenzitivne empaticarke poput mene emotivno reaguju na sve, pa i na kompjutere i jednostavno rade. Posao pretvaraju u zadovoljstvo ako im dopustis i estetska i culna senzacija su za sebe. Tolika da sa njima osim sto provodim vasceli dan ... i spavam.
U poslednje vreme radim samo sa firmama cije ime pocinje sa A, ili neke projekte koji pocinju sa B. Valjda je to simbolicko-abecedni fresh start. Nadam se samo da C nije Coca-Cola. A mozda je i cyberkuhinja i vreme da se opet krene u potragu za superherojima... u redu je da kopiram sama sebe u razlicitim vremenskim intervalima.
That's the Way Love Goes.
................................
utorak, 8. maj 2007.

Ovako - izlozbe nema, odlozeno, recimo za septembar. Ako budemo zivi i zdravi do tada. I nasli nekog inteligentnog mecenu koji mi nece traziti da svoju roze boje zamenim njihovom plavom, da andjelcici ne budu deca, jer ne smeju da koriste decu u svojim promo akcijama, mada nije bilo ni planirano, kod mene su u svakom slucaju andjeli zenskog pola...sve sve ali to ako bi moglo da se roze elementi zamene plavim, smejali smo se danima posle, nije nikakav problem, mogu ja da radim i nemam problem sa tim i potpuno naruchene radove za specijalno osmisljen event, samo za odredjeni brand, firmu, kompaniju, osobu....ali to se onda ne zove moja izlozba, nego njihova promocija gde za izvesnu svotu novca ima da stavim andjele i kako pushe. Bez problema. Ovako je neko malo pobrkao loncice. Ima i mnogo pametnijih investitora i sponzora a i kustosa galerije kojima je stalo do izvesnih projekata, ljudi i ideja. Sve ce vec skockati kad mu bude vreme.
Jest da sam mogla lepo da iskoristim prvomajske praznike da negde otputujem umesto da sastavljam jednacine, telefoniram i kalkulisem po veleprodajama, ali dobro, sometimes you win, sometimes you loose. Ko zna zasto je to dobro. Bas sad kad je glavni buzz u gradu da Brad Pitt dolazi na BelgradeDesignWeek. Koliko je ovo mesto ludo, nista me ne bi ni zachudilo.
To nije razlog da ne pravimo makar neku dobru zabavu u subotu, mada imam neki blagi dojam da je seksualni zivot prestonice potpuno zamro u iscekivanju formiranja Vlade. Ili mozda samo projektujem ?
Blogosfera se sastala u nedelju, BlogOpen u Panchesteru. Decentralizovano, svaka cast Blogowskom i Marku Hermanu.Nisam mogla da ostanem do kraja, ogladnelo se a i drugarica me je chekala, mada mi je ostalo pitanje u glavi - da li je svima koji pishu blogove ili zurnale, kako god to zvali, jedini motiv NOVAC? Ili tu ima jos nesto?
.............................................
utorak,
1. maj 2007.

http://www.youtube.com/watch?v=Brz8jjXuKyg
Nesto za praznike, za nas koji ne jedemo meso. This is the sexiest commercial ever.
Dok ne popravim nesto ne moze da se gleda direktno na mom sajtu, ali samo je klik away na youtube sajtu. Dugo nisam gledala nesto sto ti izaziva takav lascivni osmeh, dobra lekcija za momke koji su pravili onu nehigijensku 'oces Chipsy reklamu... samo golo telo nije uvek resenje, kod Jason Lewisa telo je fakat bozanstveno, ali reklama se na kraju fokusira na njegovom licu, ocima, osmehu...uf, moram jos jednom da pogledam.
Nasla sam ga na blogu Erike Lust, feminist i filmaker with a new, modern, feminine and feminine approach to explicit filmaking. Ima i kucu Lust films, jedan od boljih sajtova koje sam srela usput, slabo doduse surfam u poslednje vreme. No time for wondering around net. Ali izasao je i odlican DVD Pornography: secret history of civilisation, taman spremam neki novi tekst i u dva tri klika potpuno me osvojila Erika Lust. Marcell Mars mi je slao njene linkove jos ranije, The Good Girl, njen film ne moze vise da se gleda online, ali je citava poetika vise nego zanimljiva, audiovisuals with style, humour, passion, glamour, design and sex ... Teaser Trailer odlican, 5 prica. I odlicna produkcija. Bas me podsetilo zasto volim same neke pesme Courtney Love, jeste nekada bila najveca svetska kalashtura, ali je novo vreme donelo mnogo novih...
A nas Cosmopolitan organizuje trku na visokim stiklama. 3000 eura shopping novca, well, to ce bas od nas napraviti seksualne subjekte...ili smo i dalje kod objekata. Ako je suditi po reakcijama i mejlovima koje dobijam, postoji li, uopste bilo kakva musko-zenska komunikacija u Beogradu? Toliko se izlazi, ali na kraju svi odlaze kuci sami... sta cu, brinem ja svacije brige, sta da rade oni koji nemaju schengen visu, niti auto da se odvezu do poslednjeg bastiona gde se muskarci jos uvek udvaraju zenama ...:))
Courtney Love - Take Everything
.............................................
subota,
28. april 2007.

Gospodjica Shishka je stavila masku od gline i papilotne na kosu u subotu uveche ... i sela za racunar. Islo se na pijacu jutros, boli me levo rame posto sam malo preterala sa kupovinom povrca, pa sam probala da balansiram sa druge strane sa vockama...pojavile se jagode, btw, pijacni barometar malo da budem - kostaju 200 dinara, ima i za manje. Lepse mirisu nego sto su ukusne, ali ja cekam one prave, iz svoje baste...mozda je neobicno, ali imam utisak da jagodice gube ukus kad se peru, pa volim da ih jedem direktno ubrane, iz baste, niko ih drugi nije pipao osim mene i mozda neke mace.... Dobro, znam, zgrozili ste se sad, isti problem imam i sa malinama. Nije, bre ukusno, kad se potopi u vodu. Ali iz baste je odlicno. Tesnje perem, ali jedem sa koshpicama. Ne znam zasto ali i ovo vazi za unusual behaviour.
Pojavile su i sadnice basilico genovese, najlepsa zelena biljka na svetu, tu sam cenu zaboravila, ali me rame boli jos uvek. Jedino na pijaci shvatim da mi nedostaje neko... da vucara kese za mnom. Kad malo bolje razmislim, vucarala sam ih uglavnom sama, sta mi onda nedostaje ?
Svi su negde otisli za praznik, ja imam jos da radim. Navecu dilemu imam oko svoje izlozbe, gde stvari ne funkcionisu kako bi trebalo...da li da pustim da sve ide nekim svojim uvrnutim tokom, ili da odustanem i lepo otputujem i probam da se odmorim, naspavam i raspishem note u drugom smeru. Ovim tempom nikada necu zavrsiti knjigu.Tesko mi ide i sa pisanjem tekstova a kamoli sa bilo chim drugim. Koncentracija mi je kao u vinske mushice.
Sad ovako uparadirana, pisem tekst za Elle, umesto da sam izasla negde, osetila Zivot i Dosadu, pa na osnovu svezih iskustava, opet nesto moram da izvlachim iz sopstvene proslosti i da sosim i biberim, a posle se neki decaci naljute na mene. To je, bre, samo fiction. Masta moze svasta. Ne pisem o realnim dogadjajima, niti o realnim osobama, ponekada, ali osecanja jesu realna. Zvala me drugarica, ochitala mi bukvicu, ne svidja joj se poslednji tekst: Hocu one tvoje romanticne tekstove, da mi vracas veru i gde se nadam da je sve moguce? Ocekuj neocekivano. Ovo sa Visa karticom me dotuklo - kaze ona, sad ispada da sve te godine nisu vazne, sve se svelo na Visa karticu. Gde sam ja to napisala uopste? To je trebalo da bude smesno. A najbitnije od svega, to je tekst, uzivanje u citanju, nisam, bre ja novinar pa da moram svoje fiction novele da potkrepljujem cinjenicama i dokumentacijom i sve mora da bude ispravno, precizno, jasno i tacno. To on mene niko nije trazio, a to se bogami chita tamo u dnevnoj stampi na pocetnim stranama i slusa u vestima. Ja nisam duzna niti da trazim, niti da isporucujem objektivnu Istinu. Objektivnost je vrlo tricky i cas posla se nadjes u poziciji Moci. Ovako subjektivna mogu da odgovaram samo sama sebi.
Krenem iz jedne tacke, zavrsi se ko zna gde. Pletem neku Mrezu i istrazujem, oduzimam i dodajem, Istina uvek ima dve strane. Nista nije istinito, sve je dozvoljeno.
Onda sam danas imala moralnu obavezu da napravim ruchak i podelim ga sa nekim. Kuvanje je takva terapija, a valjda sam u godinama kad imam potrebu da brinem o nekome, pa sa posebnim zharom kuvam za ...tog nekog. Bilo da je special someone, bilo da je porodicni rucak, bilo da je single drugarica koja sasvim sigurno nije stigla nista zdravo i toplo sebi da spremi ovog vikenda. Meni je bio: marinirane i proprzene seitan kockice, brokoli na pari, integralni pirinac i arame alge, plus malo bundevine golice. Gurmanska makrobiotika, prste da polizes. Plus slatkis sa rogachem.
Sad dajdzestiram protekle dane, bila sam i u Novom Sadu, divno mesto, po meri choveka, Radio 021 ima citavu kucu, dvoriste, kafe i radijski studio sa pogledom. Fenomenalno. Da radis sa uzivanjem u takvom okruzenju. Nikad nemam dovoljno vremena da istrazujem, ali mi je posebno drag Divan Ducan u ulici Laze Teleckog, gde moze da se pije kafa sa sojinim mlekom i gde me raznorazna pakovanja podsecaju na neka planirana ili zavrsena putovanja. Podsecaju me i na nekog pa se uvek sve pretvori u emotivno putovanje...ili u emotivnu ekonomiju, pa do Jonasa Ridderstrale-a i njegovog spektakularnog predavanja na Ekonomist konferenciji. Nisam isla u 9 ujutru na predavanje jos od Evropske Diplome i jedva sam se probudila, ustala, dovezla, kasnila, naravno i stigla u salu taman kad je preuzeo mikrofon. Vrlo je zavodljiv predavach, zavodljiv recima i teorijama, prosto ti dodje da odes u Svedsku i upises se na biznis fakultet gde on predaje. Da, bas, dokaz kako biznis moze da bude funky je zapravo on sam. Sve je uvek licno.
Ove godine tema Ars Electronice - Goodbye Privacy! S tim sam se pozdravila odavno. Goodbye, rekoh jos jednom i ukljucih kamericu na skajpu. S druge strane bi neko zeleo da me vidi. Sto uvek volim da zakomplikujem stvari, sto se ne smuvam s nekim iz komshiluka, ili makar iz istog grada, pa da se nalazimo u obliznjem kafeu...ne, bas sam morala da nadjem nekog u susednoj drzavi... do susreta nas deli samo par sati voznje...A, valjda se svet smanjio, pa je sad lakse. Kako bi inache paralelno mogla da radim vise stvari u isto vreme, a da mi neko iz sobe ne zvoca da ga zapostavljam .... :))
Mary J Blige - It's On i Share My World
.............................
a sta se desavalo pre ovoga arhiva 21, najsvezije arhiva 20, arhiva 19 i
arhiva 18,
arhiva 17 i arhiva
016 i arhiva015,
HOT arhiva014,
arhiva 013, uzbudljiva arhiva 012, arhiva
011 i arhiva 10,
arhiva 009, arhiva
008, arhiva 007,
arhiva 006 ili arhiva
005,
nikako ne smete da propustite delove arhive
004
a
bogami i citave segmente arhive 003 ...
trenutke u arhivi 002 ili kako je sve
pocelo arhiva 001.
..............................................................................
regularna
verzija sajta je i dalje ovde. www.zanapoliakov.com
is still here.
a za glowing skin complexion i holisticku negu tela zahvaljujem se: